Hadis nakon Kur'ana

Osnovni izvor islama

Kur'an je Allahova riječ. koja je objavljena Njegovom Poslaniku preko anđela Džabrila, Muhammedit a.s. u trajanju od 23 GODINE. Priče , dok je ovo sve što je Muhammed a.s. je progovorio, glumio i dopao. Drugim riječima, kroz hadis se izražava cjelokupni život i djelovanje Poslanika, a.s. Iz ovoga je jasno da su Kur'an i hadisi osnovni izvori islama. Stoga uopće nije iznenađujuće zašto je interesovanje za dublje poznavanje Kur'ana i hadisa kod islamskih učenjaka, ali i šire, dugo je bio i nastavlja biti u centru pažnje.
Pošto je hadis široko polje, rekli bismo čak i veoma široka, daćemo samo neke važne uvide, nadamo se da će biti od koristi čitaocu.

1. Vrijednost i važnost hadisa.

Na veliku vrijednost i važnost hadisa ukazuje prije svega sam Kur'an. Kao ilustraciju, spominjemo samo nekoliko ajeta poznatog Kur'ana koji direktno govore u tu svrhu:

“Ai (Muhammad)ne govori samo od sebe”. (en-Majd, 3)

” nije dobro ! Klanjajte se Allahu i klanjajte se Poslaniku.” (most Nisa’ , 59)

” I koji se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku, to će biti sa onima kojima je Allah dao mnogo blagostanja: sa prorocima, sa pravima, sa mučenicima (mučenici) i sa drugim dobrim ljudima. Oni su divni saputnici!” (most Nisa, 69)

“Zaista, imate divan primjer Allahovog Poslanika.” (al-Ahzab, 21)

“reci (on je Muhamed): ako volite Allaha, prati me (prati moj put) i Allah će vas voljeti i oprostiti vam greške (gresi) TVOJ. Allah prašta i samilostan je”. (Ali Imran, 31)

“.šta im Poslanik daje, uzmi, ostavite ono što ih sprečava.” (el Hashr, 7)

Vrijednost i važnost hadisa može se vidjeti iu sljedećem:
Čovjek koji pažljivo čita Kur'an, primijetit će da govori o nekim pitanjima na opći način, da li je ostavilac dijete ili nije psihički zdrav je psihički invalid. ne ulazeći u detalje relevantnog problema. Na primjer, iako je u mnogim ajetima Kur'ana naređeno da se moli, nigdje nije objašnjen način oprosta, niti su dati drugi detalji. Čak je i davanje zekata naređeno u mnogim ajetima ali, STILL, osim određivanja ko treba da daje zekat i kome treba dati, ni u jednom ajetu se ne kaže konkretnije koja imovina podliježe zekatu i koliko treba podijeliti od imovine koja dostiže odgovarajući nivo (odnos). Ima i drugih primjera. Raščlamba i razrada ovih odredbi Kur'ana i način njihovog praktičnog razlaganja, u skladu sa učenjem i zadatkom koji mu je dao Uzvišeni Allah., upravo je Muhammed a.s. To znači da bez detaljnog objašnjenja određenih pitanja sa njegove strane, mnoge stvari se ne bi mogle ispravno razumjeti, a još manje primijeniti u praktičnom životu. Za, uloga i dužnost Muhammeda a.s. kao prorok je bio, na prvom mjestu, da objasni Allahovu Objavu, pomilovao ga Allah i spasio. što se jasno vidi u kur'anskom ajetu:

“.i Net smo vam poslali najavu (Kur'an) da objasni ljudima šta im je otkriveno.” (Bog je vaše domove učinio mirnim prebivalištem, 44) ili sledeći stih

“.šta im Poslanik daje, uzmi, pustite ono što ih ometa.” (el Hashr, 7)

Ali pošto ovim stihovima dodamo stih:

“Ai (Muhammad) ne govori samo od sebe”. (Nexhm, 3)

Sa dubokim uvjerenjem možemo reći da je Muhammed a.s., osim što je on prvi tumač Kur'ana, dao je i neka rješenja koja se ne nalaze u Kur'anu, ali ova rješenja se mogu razumjeti samo kada se ta opća pitanja Kur'ana moraju objasniti. Međutim, mora se shvatiti da je hadis uvijek u bliskoj i potpunoj vezi sa Kur'anom.

Tipični primjeri koji govore o vrijednosti i važnosti hadisa, odnosno koji pokazuju da je hadis, nakon Kur'ana, to je temeljni izvor islama, su također riječi Muhammeda, a.s., da je povodom hadži Lamtumira, prije mise, između ostalih, on je takođe rekao ove reči: ” Ostavio sam ti ono čega ćeš se držati, tako da se nikada ne zbunite ili izgubite, pra, Ostavio sam im Allahovu knjigu (Kur'an) i riječi Njegovog proroka (Hadis)”, ili slučaj Muadh b Jabala, koji sam Muhamed. postavio ga za učitelja islamske vjeroispovijesti u Jemenu. kako god, da dobijem njegovo mišljenje Muhammed a.s. kao da je to cijenio, koje nije kao bilo koje drugo biće: “Gdje ćete se osloniti na bilo koje sporno pitanje??” “U Kur'anu” odgovorio je. ” Šta ako se ne nalazi u Kur'anu?” to je sledeće pitanje. “U hadisu” odgovorio je. .

Iz onoga što je gore rečeno, jasno se vidi da su muslimani dužni pokoriti se Allahovim naredbama i slijediti put učenja Muhammeda, a.s., jer je tokom svog učenja kao Poslanika, bio direktno povezan sa Deklaracijom.

2. Način prenošenja hadisa i njegovih sažetaka.

Prvi koji je prenio hadise Muhammeda, a.s. su ashabi-drugovi Muhammeda a.s. Ovo su čak i najpouzdaniji izvor hadisa, jer ne samo da su direktno čuli riječi Muhammeda, a.s., ali su imali priliku da posmatraju i njegov praktični rad. Nakon njih, prenošenje hadisa izvršili su tabi'ini - prva generacija nakon Muhammeda, a.s., koji je primio hadise direktno od Ashaba, možete nastaviti onda Tebei-t-Tabi'inët - druga generacija nakon Muhammeda a.s., koji su bili direktno obaviješteni od tabi'ina. Ovako se nastavio ovaj lanac prenošenja hadisa.

Hadis na početku vremena prenošen je istovremeno na dva načina: usmeno i putem pisanja. Za,Niste iznenađeni, osim što su hadise naučili napamet, ali su je i napisali. Ovaj nalaz ističu svi islamski izvori. Prema bilješkama koje nalazimo u “Sahih” od Buharija , put prenošenja i učenja hadisa je išao ovim putem: Muhadditi, ili drugim riječima, učitelj hadisa, tokom lekcije, koji je organizovan, ili pojedinačno, rekao je hadis svojim studentima, koji, osim što su to zapamtili, čak su i napisali. Patsy, jedan od učenika bi citirao ili čitao hadis pred učiteljem (para muhaddithit), i u slučaju najmanje promjene, učitelj je to poboljšao, tačno onako kako je to čuo od Muhammeda a.s. Nakon što je u potpunosti utvrđena tačnost hadisa, Muhadditi, dao dozvolu za dalje prenošenje.

Do Eš-haba je bilo dovoljno i razumno spomenuti samo ime Poslanika, a.s., prilikom prenošenja hadisa., za predajnike kasnijih generacija, zbog udaljenosti (udaljenosti) LIMITS, ovo nije bilo dovoljno, zato su počeli spominjati ne samo ime Poslanika, a.s., ali i imena onih od kojih su uzeli hadis, da li je ostavilac dijete ili nije psihički zdrav je psihički invalid. ceo dokument – imena svih odašiljača po njihovom redu. Za prenos Haitija ići dalje, poslednji predajnik, ali stvarnost onoga što ima veze sa Allahovim svojstvima i bićem je skrivena u Allahovom znanju, iznio hadis sa svim njegovim senedom, do izvora – te Pejgamberi a.s., često sa napomenom, koristeći izraze: “više (ose na) je pokazao.”, VIŠE (već) je najavio.”,više (već) najavio.”, Čuo sam se.”, ili kratko “to.” . Bilo koji emiter, tokom prenošenja hadisa, definitivno je morao upotrijebiti jedan od ovih izraza, TO, prema muhadisu, svaki od ovih izraza ima istu vrijednost za prenošenje hadisa. Sa ovim izrazima, naravno poznato je da su se prenosioci hadisa sreli, razgovarali su i u tom slučaju su jedni od drugih čuli relevantni hadis – ostalo.

Da se hadis počeo pisati od vremena Muhammeda, a.s. govore temeljni islamski izvori, ali ipak, hadis koji prenosi Abu Say'd al-Khudri, koji je uključen u “Sahih” muslimana : “Ne pišite ništa od mene osim Kur'ana. Ko je išta napisao od mene osim Kur'ana, neka ga izbriše. Stream od mene (usmeno), jer za to nema greha. I ko me kleveta praveći me lažovima (ko nešto kaže možda sam ja to rekao), on će naći svoje mjesto u paklu”, je dalo povoda naučnicima da raspravljaju o ovom pitanju. Iako ovaj hadis govori prilično općenito o zabrani pisanja hadisa, velika većina naučnika, komentarišući dotični hadis, smatraju da zabrana pisanja hadisa pripada samo prvim danima Objave, jer Muhammed, a.s. – kažu naučnici – , dobro poznavajući opšte okolnosti tog vremena, ali i priprema i vještine ljudi, bojao se da se njegove riječi ne pomiješaju sa tekstom Kur'ana. Mislimo da je po ovom pitanju najtačniju definiciju dao najpoznatiji savremeni islamolog, prof.. Mohammed Hamidullahu. Komentarišući spomenuti hadis, on kaže da bi se pronašlo bolje rješenje, u vezi sa zabranom pisanja hadisa, treba uzeti u obzir: zaustavljanje je bilo individualno, što se tiče onih koji su tek naučili pisati, ili sa onima koji su tek primili islam,koji nisu mogli i nisu mogli razlikovati Kur'an i hadis. Za ove osobe – nastavlja Hamidullah – zabrana je ukinuta kako su napredovali u znanju; zabrana je imala za cilj da spriječi pisanje hadisa u kopijama Kur'ana, da se ukloni miješanje teksta Kur'ana sa tekstom hadisa; STOP – kaže Hamidullah – možda je to imalo veze sa nekim konkretnim govorom. Nadam se da nećemo pogriješiti, ali da ćemo ovim tačkama dodati i činjenicu da je Muhammed a.s.. s ovim, od početka je imala za cilj da pokaže da je Kur'an Allahova Riječ. i u smislu moći koju ima, ništa se ne može porediti sa tim, stoga nisu ni njegove riječi.

Da bi dokazao stav da se hadis počeo pisati za života Muhammeda a.s., od mnogih slučajeva neke odvajamo:

-U godini oslobođenja Meke, Pejgamberi a.s. održao dug govor gomili. Nakon što je završio svoj govor, prišla mu je osoba iz Jemena, tražeći od Poslanika a.s. da održi taj govor u pisanoj formi, u tom slučaju Poslanik, a.s. naredio je jedan od ashaba, koje nije kao bilo koje drugo biće: “Pišite tom i tom!”.

-Abu Huraira je jednom rekao: “Nijedan od Poslanikovih ashaba, mir neka je s njim. On nije sakupio više hadisa od mene, osim Abdulaha b. Amr b. el-Asit, jer je on to napisao, a ja ih nisam napisao”.

-IN “Sunan” Ebu Davuda je priča o Abdullahu b. Amr b. el-Asit: “Napisao sam sve što sam čuo od Poslanika, a.s. Kurejšije su me htjele spriječiti u tome, govoreći mi da tip sve piše, ali znaj da je Poslanik čovjek i da govori čak i kada je sretan, čak i kada je ljut. Iz ovog razloga, Odustao sam od pisanja hadisa na neko vrijeme. Kasnije sam ispričao slučaj Poslaniku, a.s. Ai, pokazujući na mene (iz sopstvenih usta) tha: “Napiši da se kunem Allahom da iz ovoga (da li je ostavilac dijete ili nije psihički zdrav je psihički invalid. iz mojih usta) ništa ne izlazi, osim istine”.
Abdullah b. Amr b. al-Asit je od prikupljenih bilješki hadisa kasnije napravio kompilaciju koju je nazvao “Page Sadika”.

-IN “Nedjeljom” Tirmizija, uključen je hadis koji je prenio Ebu Huraira, što pokazuje da je osoba iz Ensarija došla Poslaniku, a.s. i požalio mu se, koje nije kao bilo koje drugo biće: ” On je Allahov Poslanik! Čujem mnogo stvari od tebe, praziluk cat, jer ne mogu da ih se setim svih”. Pejgamberi a.s. odgovorio sam: “Poslužite desnom rukom”.

Tracing, rally, spasiti, učenje napamet i pisanje hadisa nastavljeno je i nakon smrti Muhammeda, a.s., čak i sa dodatnim pojačanjem. Ovaj intenzivan i važan rad zahtijevale su različite okolnosti tog vremena: smanjenje broja as-haba koji su znali hadise napamet, širenje granica Islamske države, distribucija učenjaka u različitim centrima, česti ratovi itd. Učenjaci nisu štedjeli ništa u tu svrhu. Tako npr., Jabir b. Abdullah je putovao pješice cijeli mjesec da nauči samo jedan hadis.

Ali ne samo to. Vremenom se pojavila potreba da se hadisi uključe u zasebne kompilacije. Šta je istina, As-habs su počeli da rade ovaj posao, koji je živio i nakon smrti Muhammeda a.s. i “Ali , Jabir b. Abdullah Ansariu, Abu Hurairah, Abdullah b. Abbasi itd.
I dalje, velika potreba za prikupljanjem i uvrštavanjem hadisa, istraživala ga je generacija Tab'in i Tebei-t-Tabi'in u odvojenim tomovima.
Vrijedi napomenuti da je on pokrenuo ovo pitanje, ako možemo tako reći, na institucionalnom nivou, halifa Emevit Umer b. Abdu-l-Azizi, koji je, prema bilješkama koje mu je dao Buhari, napisao pismo kadiji i valiju iz Medine, Ebu Bekr b. Hazm (120/737) više ovog sadržaja: “Pogledajte i pratite ! Postoji li još neki hadis od Poslanika, a.s.?. (ako ima) pisati, jer se bojim da znanje nestaje, a učenjaci ne idu (DIE). On je samo prihvatio hadise Poslanika, a.s. Neka se znanje širi i budite stalno prosvjetljeni, tako da i oni koji ne znaju mogu biti podučeni, jer znanje neće biti uništeno dok se ne sakrije”.

Ali ovaj rad potaknuo je kalif Umer, Ebu Bekr b. Hazmi to nije uspio, poe sa insistiranjem (savjetovanje) zato Ga obožavajte, ovaj posao će nastaviti da radi njegov učenik Muhammed b. Musliman b. Shihab az-Zuhri (124/741) . Od sada do početka godine 200/815 niz sažetaka hadisa sastavlja se u svim centrima Islamske države: u Meki, Medina, Basra, u Damasku, u Kufi itd, od kojih je najpopularniji “muvatta” od Malik b. Enes Asbahiut (179/795), koji je jedno vrijeme nakon Kur'ana bio najdragocjenije islamsko djelo.

Nekoliko godina kasnije, ili tačnije, nakon godine 200/815, muhadis je nastavio sa sastavljanjem hadisa, lučki pepeo sa drugačijom metodologijom, odnosno slaganje hadisa prema abecednom redu njihovog seneda. Otuda ovi sažeci, su pozvani “Musnad”. Za kratko vrijeme mnogi su bili regrutirani “Musnede”, ali najpoznatiji među njima je jedan od imama Ahmeda b. Hambel esh-Shejbaniut (241/855).

Govoriti o prenošenju hadisa, odnosno za širenje znanja, a da ne spominjem dva hadisa, koje po našem mišljenju i danas imaju poseban značaj i težinu, mislimo da bi ovo pitanje ostalo donekle neispunjeno.

Je za: Muhammadi as. znajući važnost znanja i neophodnost njegovog širenja, u mnogim slučajevima je naredio As-habovima da podučavaju i podučavaju druge, i na kraju svog govora koji je održao povodom hadži Lamtumira, kada je učestvovalo oko sto četrdeset hiljada hodočasnika, između ostalog, rekao je i ovo: “.Neka svako ko je ovde prisutan obavesti onoga ko nije prisutan, jer se može desiti da on, ko ovde nije prisutan bolje razumem od onog ko sa njim komunicira”.

Drugi: Poslanik, a.s, da skrene pažnju ljudi, kako se njegove riječi ne bi zloupotrebile, ali verno rečeno i ispravno objašnjeno, rekao je hadis: “Ko me kleveta praveći me lažovom (kaže nešto, možda sam ja rekao) naći će svoje mjesto u paklu”. Ovaj hadis je uključen u “Sahih” Buharija i prenosi nekoliko sunneta.

Možemo reći da su ova dva hadisa u potpunosti međusobno povezana. Prvi hadis pokazuje da je širenje znanja islamska obaveza (vjersku dužnost), dok je kod drugog ukazano na činjenicu da je hadis, odnosno znanje mora biti preneseno i objašnjeno na precizan i tačan način, a ne prema ličnim interesima, party, vrijeme itd. Neki As-habas, posebno one prve generacije kao: Abu Bekr, Zubeir b. el-Avvani, Abu Ubayda b. al-Jarrah, ali i neke kasnije poput: si Enes b. Malik, Ebu Hurejre itd., oslanjajući se na ovaj hadis na početku, su bili veoma oprezni i suzdržani u prenošenju hadisa, plašeći se svake moguće greške. to, kako god, treba shvatiti kao upozorenje za kasnije generacije, jer su i oni prenijeli mnoge hadise, čak je i Ebu Huraira As-Habi koji je prenio najviše hadisa.

kako god, Kasnije, tokom prva dva ili tri vijeka nakon smrti Muhammeda a.s. pod uticajem raznih faktora, takođe počeo da kruži “hadis” improvizovano i lažno. Putevi, načini i razlozi nastanka “hadis” ovi su različiti. Na primjer, nekoga, želeći radije naglasiti neko dobro djelo, ili negirati bilo kakvo krivično djelo, pra, da budu ubedljiviji, tu je povezao i svoje riječi, i koje je zatim opisao Poslaniku, a.s., ili na primjer, u frakcijskim ratovima, argumentirati svoje ciljeve, svaka strana je uzela kao argument samo dijelove hadisa koji bi bili od interesa za njenu stranu. onda, kružile su mnoge takozvane priče “Izraelci” I “nasranijat” I sl.. ZATO, pred islamskim učenjacima, posebno str[polja Muhddisa, odvojiti istinite hadise od izmišljenih i lažnih priča, zadatak koji je bio koliko težak, toliko i važan. Da bi ovaj rad postigao pravi uspjeh, za ulemu je bilo jasno da se pitanja moraju temeljno analizirati: seneda hadisa, da li je ostavilac dijete ili nije psihički zdrav je psihički invalid. ljudi koji prenose hadis, s jedne strane i metni, da li je ostavilac dijete ili nije psihički zdrav je psihički invalid. tekst hadisa, S druge strane. Tako je rođena nova grana u okviru hadisa tzv “Nakdu-r-Rixhal” (Kritički pogled na emitere). Bilo je potrebno znati ne samo imena prenosilaca hadisa i njihove životne okolnosti: gde je živeo, kako je ziveo itd., ali bilo je važno to dokazati, na prvom mjestu, pouzdanost svakog predajnika, njihovu iskrenost, vjerske i moralne svijesti, intelektualna moć, karakteri i guma, onda odnos između njih, tj. trebalo je dokazati da li su naratori imali priliku da uče jedni od drugih. S tim u vezi napisano je toliko biografskih djela, kako bi rekao Sami Frashëri u uvodu Kamus el A'lama, kada bi se samo spomenuli njihovi naslovi, napravili bi se brojni katalozi.

Iz ovog gore rečenog hronološkog opisa, jasno je pokazano da su hadisi pisani još od vremena Muhammeda a.s. Isprva su ih pisali samo As-habs , kasnije su počeli da se uključuju u zasebne kompilacije, prvo u obliku pamfleta, biti uključeni u veće sažetke. Ovi sažeci su od posebnog značaja, jer su se hadisi na taj način mogli vjernije sačuvati i na taj način poslužiti kao glavni oslonac za sastavljanje potpunijih sažetaka. Zapravo, dosadašnje kompilacije hadisa, pored metodoloških nedostataka njihove pripreme, u njima, kao što je gore navedeno, mogli su i lako da prodru “hadis” lažno improvizovano tim više kada se zna da se radilo o individualnom radu.

U trećem veku po Hidžri (da li je ostavilac dijete ili nije psihički zdrav je psihički invalid. u veku. 9) stvoreni su svi uslovi za sastavljanje najkompletnijih zbirki hadisa. Sada su počele da se prave kompilacije hadisa poredanih ne po abecednom redu ili na bilo koji drugi neprikladan način Sunneta., već prema njihovoj temi. Ovo je bio najprimjenjiviji i najprikladniji metod za datu stvar, tretiran sa više strana, poprimiti pravni oblik i biti prihvaćen u svim regijama.

Najvažniji sažeci, najmoćniji i najprihvaćeniji od svih islamskih krugova, posebno iz muhadisa, koji su najkompetentniji za evaluacije u ovoj oblasti, ima šest knjiga, poznat pod zajedničkim imenom “El-Kutubu-s-Sitte”,for, poznati su i po imenu “Sihahu-s-Sitte”, da li je ostavilac dijete ili nije psihički zdrav je psihički invalid. šest najtačnijih i najistinitijih kompilacija hadisa, koji, nakon Kur'ana, su glavni izvori islama. Oni su:

1. “Sahih” od Buharija, poznat po imenu “Sahihu-l-Buhari” (194-256/810-870).
2. “Sahih” ja musliman b. al-Hajjjajj al-Kusheyriut (204-261/819-874).
3. “Sunan” i Ebu Dawud Sulejman rođ. el-Esh'as es-Sixhistaniut (202-275/817-888).
4. “Sunan” Abu Isa Muhammed b. Isa At-Tirmizi (209-279/824-892)
5. “Sunan” I Ebu Abdur-Rahman Ahmed b. Shu'ayb an-Nasa'iut (216-304/831-916).
6. “Sunan” i Ebu Abdullah b. Maxhes (209-273/824-886).

“Sahih” od Buharija i “Sahih” Muslimani su poznati pod zajedničkim imenom “autentičan”, ILI “Autenticno”, da li je ostavilac dijete ili nije psihički zdrav je psihički invalid. “Dva sahiha”.

Ostala četiri sažetka se pozivaju “Sunčano” budući da uglavnom sadrže hadise koji govore o sunnetu (TRADICIJA) e Muhammedit a.s. i za islamske šerijatske norme, odnosno za islamske pravne norme.
Vrijedi napomenuti da čak i među ovih šest sažetaka postoji nijansa razlike. Prema dosadašnjim procjenama, “Sahih” Buhari je šef zemlje. O tome ćemo posebno razgovarati.

3. Kategorija hadisa

Od primarnih dužnosti islamskih učenjaka, na prvom mjestu muhadisa je bilo pristupiti pitanju hadisa sa drugog aspekta; klasificirati hadise, UZIMAJUĆI U OBZIR, kao što je gore navedeno, u različitim okolnostima došle i u promet “hadis” sa tendencioznim svrhama, fiktivno i lažno.
Kategorizacija hadisa je veoma važna stvar, čak i neophodno u nauci hadisa, jer podjela hadisa u kategorije, sam po sebi bi značio stepen pouzdanosti i tačnosti hadisa, i sa ovim,prirodno, bilo bi jasno koji bi hadis bio potpuno prihvatljiv, koji bi bio prihvaćen sa određenim rezervama i koji bi bio u potpunosti odbijen.
U prilog literature koju imamo, primijetili smo da muhadis, kategorizirati hadise, zasnivala se na nekoliko kriterijuma:

a. na kom nivou je kvalitet predajnika (ravive)?
b. broj predajnika (pouzdan) mnogo je ili malo?
c. postoji li diskontinuitet, odnosno prekid karika lanca dokumenta (ili isnad)?
U nastavku ćemo se zadržati na svakoj od ovih tačaka, ali bez pretvaranja da ćemo se ovim pitanjem pozabaviti detaljno.

A. S obzirom na kvalitet predajnika, da li je ostavilac dijete ili nije psihički zdrav je psihički invalid. stepen njihove pouzdanosti, ILI, s obzirom na diskontinuitet, odnosno prekid karika lanca sanada, hadisi podijeljeni na: Sahih, Zečevi, i da'if (slab).

Hadithi Sahih: to je hadis koji je prenošen iz neprekinutog lanca prijenosa, neprekidno, da su odašiljači i predajnici u potpunoj međusobnoj komunikaciji od početka do kraja, ali pod uslovom da su svi predajnici visoko pouzdani, među njima ne bi trebalo biti pripovjedača čija je vjerodostojnost u najmanjoj sumnji. ZATO, da bude sahih hadis (potpuno istinito) moraju ispuniti ove uslove:

– Hadis se mora prenijeti u netaknutom senedu. Sve osobe koje prenose hadis moraju biti spomenute i poznate, prvenstveno kao muhadis.

– Svi prenosioci koji prenose relevantni hadis, bez ikakvog izuzetka moraju biti pouzdani, u pravu, pošten i takav sajt da ga drugi dobro poznaju, tako da niko ne sumnja u njihovu iskrenost. Oni koji nemaju ove karakteristike i ove kvalitete, ne mogu se smatrati ljudima od povjerenja.

– Svi prenosioci moraju pouzdano prenositi hadis, bez i najmanje izmene teksta (matn), tako kako je Poslanik, a.s., rekao. Svaka mala varijacija hadisa, izgubio bi karakter sahih hadisa.

– Da bude prihvaćen kao sahih od svih islamskih krugova.

Hadis Hasen: to je nepouzdan hadis, siguran sam, ali naravno, nije na nivou sahih hadisa, jer se neki element nekompatibilnosti može naći između predajnika čak i ako je taj element vrlo mali, nevažno. Samo oko muhadisa može primijetiti ovu razliku. Hasan hadis je također pouzdana kategorija hadisa i vrlo je rasprostranjen i stoga prihvatljiv.

Hadis da'if (slab): to je hadis koji ne sadrži karakteristike sahih hadisa i hasen hadisa. Drugim riječima, da'if hadisi su hadisi, čiji kredibilitet može biti ozbiljno doveden u pitanje, kao u tekstu (tekst) sin e his sened. Hadisi pripadaju grupi hadis daif: mudraj, zapušteno, mevdu’ I sl.. Daif hadis kao što je navedeno , predstavljeni su na različite načine. Kada prenosilac između riječi Poslanika, mir neka je s njim. ubacio je i svoje riječi da uvjerljivije dokaže dobro djelo ili da negira loše djelo, ili kada opiše cijelu svoju izjavu Poslaniku, a.s. zove se mevdu'. Kada prenosilac prenosi hadis sa promjenjivim senedom, pokvari se ili promijeni tekst (teksta) hadisa, vađenje jednog dijela prije drugog naziva se mudrex. O drugim hadisima ove kategorije ne smatramo primjerenim.

B. Prema broju prenosilaca koji učestvuju u predaji hadisa, respektivno, prema putevima (dolje) Izvanredan:

Priče Mutevatir: to je hadis koji se prenosi sa više strana, iz mnogih izvora i od najpouzdanijih naratora. Ova vrsta hadisa je pouzdanija, stoga je svaki mutevatir hadis sahih. Po mišljenju nekih, poricanje hadisa mutevatir izvlači osobu iz islama.
Meshhur: prema muhadisu, mešhur je hadis koji se prenosi iz najmanje tri sunneta, čiji su predajnici vrlo pouzdani. Prema nekima, prvi predajnik, tako da je As-habi u sva tri senada ista osoba. Blizu tome je Mustefiz hadis.
Aziz: to je hadis koji prenose najmanje dva prenosioca.
Ahad (ose Watchmen): to se zove hadis koji prenosi samo jedna osoba, u generaciji tabiina.
čudno: to je hadis koji prenosi osoba, bez obzira na koju generaciju. Hadis garib se također naziva ferd, što može biti mutlak i nisbi.
Pošto sve hadise ove kategorije prenose najpouzdaniji ljudi, to su sahih hadisi.

C. Na osnovu toga na koga se hadis odnosi, odnosno gdje se dokument nalazi, hadisi podijeljeni na:
Merfu': spominje se hadis, čiji je autoritet zasnovan na Poslaniku, a.s. direktno, respektivno, kada Al-Habi jasno kaže (kako riječju tako i djelom kao i pristankom); “Čuo sam Poslanika s.a.v.s. govoreći.”, “Rekao nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ovo.”, “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je to rekao”, “od Poslanika s.a.v.s.”ILI, “Vidio sam Poslanika s.a.v.s. radi ovo.”, “stvarno, Pejgamberi s.a.v.s. postupio ovako.”;ILI, “U prisustvu Poslanika s.a.v.s. taj i taj se ponašao ovako.” I sl.. Tako se lanac prenosilaca penje do Poslanika, a.s.
struja: to je hadis čiji se sened zaustavlja na riječi, radovima ili nalogu tabi'ina ili tabi-t-tani'ina.

Onaj ko to opisuje kao nedostatku u detaljima. Neprekidno, odnosno prestanka akta, hadisi podijeljeni na:
Muttasil: to je hadis, čije je djelo potpuno i neprekinuto, neprekidno,da li je ostavilac dijete ili nije psihički zdrav je psihički invalid. to je hadis koji prenosi muhadis, spominjući jednog po jednog sve prenosioce hadisa do Poslanika s.a.v.s. ili do Eš-haba, ili čak do tabiina. Zove se i Mevsul.
Ali: to je hadis, čije je delo potpuno, ali kratko.

Mu'an'an: CALLED, priča, čiji je objekat vezan za prijedlog “an”(da li je ostavilac dijete ili nije psihički zdrav je psihički invalid. “from,OD”).
Mursel: hadis koji je prenio jedan od tabi'ina direktno od Poslanika s.a.w.s. bez pominjanja imena As-haba, zove se Mursel
unutra':to je hadis, čije delo nije potpuno, odnosno, narator nedostaje u generaciji Tebei-t-Tabi'in.
Mu'dal: to je hadis kojem nedostaju dva ili više prenosilaca u sredini seneda.
Mubham: naziva se hadisom kada se prenosioci ne spominju poimence u senedu, za mene “od toga i tako, e ky. od toga i tako”.
Da zaokružimo ovu stvar, vrijedno je napomenuti da su odvojeni radovi urađeni za kategorizaciju hadisa, što znači da je ovo polje veoma široko. Čak i za njihove definicije, Islamski učenjaci nemaju ista mišljenja.

Buhari i njegov Sahih

Ebu Abdullah Muhammed b. Ismail b. Ibrahim b. el-Mugire b. al-Xhu'fi al-Buhariu. Njegovu biografiju je također zapisao Sami Frashëri u Kamus al-A'lamu , godine rođen je u Buhari 194/810. Tada je uzeo prve lekcije i nakon toga se opremio solidnim znanjem, Buhari od djetinjstva, celim svojim bićem, dato je nakon učenja islamskog znanja, posebno nakon hadisa. Onaj koji je star 10 godine koji je postao hafiz Kur'ana, dok u godinama 16 godine, prema biografima, znao ih je napamet 60 hiljada hadisa. U jednom pitanju, Ja sam odgovorio: “Znam čak i više od toga, čak i ako me pitate za As-Habe i Tabi'ine koji prenose hadise, za svakog od njih mogu vam odgovoriti kada su rođeni, kada su umrli, odakle dolaze, koliko su njihovi međusobni odnosi bili pouzdani”. To znači da je pamćenje bila njegova izuzetna osobina. U godinama 16 godine otišao u Meku i Medinu, gdje je imao priliku da uči hadise od najistaknutijih učenjaka iz ove oblasti. kako god, kako bi istraživao i još više specijalizirao ovu islamsku oblast, obišao je i druge glavne gradove Islamske države. Nakon dugog boravka u Horasanu, idolopoklonstvo se ponovo počelo širiti među ljudima, Sham, Haixhaz, Kukuruz itd., čak i nakon učenja i korištenja iskustva poznatog Muhadisa, čiji je broj premašio jedan, među kojima su bili Ahmed b. Ne idi, Ebu Nu'ajm Isafihaniu, el-Humejdiu, Ebu-l-Jemane, Ibn Rahuje, Ibnu Abi Shjba i dr., vratio u Bagdad. razumijevanje, njegovu vještinu i znanje hadisa prihvatili su svi njegovi suvjernici, da je bilo onih koji su to rekli “Hadis koji Buhari ne poznaje nije hadis”. Pred kraj života vratio se u rodni grad, u Buhari, kako god, pošto se nije slagao sa Valijom iz Buhare, Khalid b. Ahmedin, koji ga je natjerao da podučava samo svoju djecu, Bukhari, braneći stav da su u islamu svi jednaki, koji je bio primoran da oslobodi Buharu. Otišao je u selo Hertenk kod Samarkanda i tamo, u noći Fitr-bajrama u godini 256/870, u godinama 62 godine, VDict.

Buhari je napisao mnoga popularna djela o hadisu, za priču o biografiji As-habsa, Tabi'in, odnosno za prenosioce hadisa, itd., što se može videti u nastavku: “Edebu-l-Mufred”, “Kitabu esmâ-i Sahabe”. “Knjiga ef'ali-l-ibâd”, “Kitabu bed'i-l-mahlukat”. “Historyu-l-Bukhara”, “Kitabu-l-kiraeti halfel-Iman”, “Kitabu-th-Thelathijat”, “el-Xhami'u-l-Kebir”, “el-Xhami'u-s-Sagir”, Tarîhu-th-Thikâti ve-d-Du'afâi min ruvât-i-Hadîthi” I sl..

I dalje, njegov najvredniji i najvažniji rad, djelo koje je Buharija učinilo besmrtnim, posao na koji je Buhari potrošio najviše vremena (16 GODINA), rad koji, nakon Kur'ana, je osnovni izvor islama, djelo koje uključuje sahih hadise, to je sažetak hadisa “el-Xhami'u-Sahih”, danas poznat po imenu “Sahihu-l-Buhari”, ili među albanskim vernicima poznat kao “Buhari Sheriff”.

Iako sve do Buharijevog vremena, kao što je gore navedeno, napravljeno je mnoštvo kompilacija hadisa, Ipak, istražena je velika potreba za sastavljanjem pregleda samo sahih hadisa. Ideju za sastavljanje ovakvog sažetka dao je Is-hak b. Râhuje, Buharijev učitelj. Kada su jednog dana bili neki muhadisi s njim, uključujući mene – kaže Buhari – ai tha: “Oh, kad biste samo mogli sakupiti u jednoj knjizi samo hadise Poslanika, a.s., da li je ostavilac dijete ili nije psihički zdrav je psihički invalid. samo sahih hadisi !” ove njegove riječi su me duboko pogodile, kaže Buhari, pa sam odmah počeo sa radom. od 600.000 hadise koje sam prikupio, analizirajući svaku od njih posebno, Dijelio sam samo sahih hadise. Nisam uključio nijedan hadis u ovu kompilaciju – Buhari nastavlja – bez uzimanja abdesta i klanjanja dva rekata namaza-nafila dove Allahu. da me inspiriše i pomogne mi u odabiru sahih hadisa. Za pripremu ovog sažetka potrošio sam 16 godine i uz tekst hadisa zabilježio sam i njegov sened, da li je ostavilac dijete ili nije psihički zdrav je psihički invalid. imena svih emitera, čiji broj prelazi preko 1000, kaže Buhari.

Buhari je podijelio svoj Sahih prema temi u 97 vaga, kako ih on naziva kitabe, koji govore o početku Blagovijesti, VJERA (vjera), mudrost,tvoj abdest, MOLITVA, hadž, SALE, komentarišući neke ajete iz Kur'ana, za kadan i kader, za nasljedstvo, za međusobno poštovanje, za porodične odnose itd., jednom rečju, teme iz čitavog ljudskog života. Knjige (natpis) podijeljeni su na jedinice (bab-e) i cijeli sažetak uključen 3450 uniT (baby). Bab može imati jedan ili više hadisa. Svaki bab je naslovljen, ali ima i izuzetaka. Prema bilješkama koje nalazimo u “Fet-hu-l-bâri” od Ibni Hajar al-Askalana, u Sahihu Buharija uključeno je cca 8000 hadis, „Rekao sam ti da 2761 se ne ponavljaju. Prema nekim muhadisima, u međuvremenu, neponovljeni su cca 4000 hadis. U ovom sažetku, Buhari je dao i neka neophodna lingvistička objašnjenja.

Podjelom hadisa prema njihovoj temi, Buhari je postavio temelje nauke o hadisu, čijim je putem išao i Muslim, koji je iza sebe ostavio zbirku hadisa pod nazivom Sahihu-l-Muslim. Obje ove kompilacije nazvane su jednim imenom “autentičan” (Dva sahiha), Buhari u izboru sahih hadisa, postojali su vrlo strogi kriterijumi. Ai, prema riječima Hazima i Ismaila, to se izražava ovako: “Sahih hadisi koje nisam uključio u svoju knjigu su više od onih koje sam ovdje uključio”, ili u drugom slučaju kaže: ” U ovoj knjizi nisam napisao nijedan drugi hadis osim sahih hadisa. Čak su i sahih hadisi koje nisam napisao više od onih koje sam ovdje napisao. Ostavio sam ih da to ne bih proširio (opterećenje) posebno ovu knjigu”. Iz ovog razloga, sahih hadisi koji nisu uključeni u Sahih Buhari i Muslim, će biti uključen u sunenu Abu Davuda, Tirmizi, Nesaiu i Ibni Majha.
Vrijedi napomenuti da zasluga Buharija i sastavljača drugih sahiha ne leži toliko u činjenici da su oni prvi podijelili hadise koji su bili u opticaju., koji su od tog broja bili istiniti, a koji nisu bili tačni, što znači da su sakupili sve one hadise koji su do tada bili općenito i potpuno prihvaćeni kao pouzdana mjesta od strane svih islamskih izvornih škola.

S obzirom na vrijeme, jezik i stil hadisa, a kako bi se bolje i pravednije razumjeli, za Buharijev Sahih (i za druge) brojna i sveobuhvatna istraživanja i komentari su napravljeni od strane muhadisa. Naravno, svaki komentar i studija imaju svoju vrijednost i težinu, ali najpotpuniji komentar, sveobuhvatnije, prema procjenama islamskih učenjaka, nema sumnje da jeste “Fet-hu-l Bâri bisherhi-l Buhari” i Ahmed b. Ali b. Hajar al-Askalaniu koji imamo u ruci je uključen 13 tomovi, ne računajući odvojeni ulazni volumen. Askalaniu je napisao uvod u ovaj komentar 1411, dok sam počeo da pišem komentar 1414 da ga završim 1438.
Sahih al-Bukhari je preveden na mnoge jezike, iako još ne u potpunosti.
Na turskom jeziku, zajedno sa prijevodom hadisa iz 1646 odabranih iz Sahihu-l Bukharija od strane Konjalija Mehmeda Vehbija, sadržano u četiri toma pod naslovom “Sahih-i Buhari Tercidi Sarihi Muhtasari” objavljeno na 1966, postoji i proširena verzija sa naslovom “Sahih-i Buhari sažeti prijevod Sarih prijevod i grad”, preveli Ahmed Naimi i Kâmil Mirasi. Ova verzija predstavlja 13 tomovi, gdje su uključeni 2189 hadis. U 13. tom je indeks koji su pripremili Mujteba Ugur i M. Xhemal Sofuoglu. Objavljena je u Ankari i doživjela je nekoliko preštampanja. Imamo izdanje godine u ruci 1984 (šesto izdanje). Prvi tom uključuje dubinsku studiju nauke i hadisa o tome 500 TVOJ, sa arapskog preveo Ahmed Naim. Pored prijevoda teksta hadisa, data su i potrebna objašnjenja.
Interes za učenje i proučavanje Sahih Bukharija među Bosancima je ogroman, od pre prvog svetskog rata. I dalje, najveći rad na ovom jeziku uradio je Hasan ef. Shkapuri koji je uspio prevesti skoro polovinu Buharijevog Sahiha koji je uključio u četiri knjige sa veoma vrijednim komentarom. Nažalost ovaj vrijedan rad ef. Šišmiš ga nije uspio u potpunosti završiti jer ga je smrt prekinula.
na albanskom, u međuvremenu, do sada, koliko znamo, Sahihu-l Bukhari nije pokušao, ovo veličanstveno djelo, da se prevede u celini. Potreba da se ova poznata zbirka sahih hadisa prevede na albanski jezik, bez sumnje, velika je, posebno ovih poslednjih nekoliko godina, kada ima saobraćaja, iz različitih razloga, izlaze sve vrste prevedenih brošura. Prijevod osnovnih izvora islama: Kur'ana ( na sreću, sada imamo neke prevode na albanski jezik) a hadis bi omogućio muslimanskim Albancima da nauče i razumiju islam iz korijena, još više kada znate broj čitalaca na sreću, se povećava. Istražujući ovu prazninu, u realizaciji ovog projekta učestvovala je radna grupa od sedam ljudi – prijevod Sahihu-l Bukharija – iu prvoj fazi, prema podjeli koju smo napravili, očekuje se da izađu iz štampe 8 vaga, da će pored originalnog teksta na arapskom imati i prevod. Njihov red je:

Knjige1, Mehdi policija; Knjige 2. Abdullah Hamidi; Knjige 3. I 4. Feti Mahdi; Knjige 5. Ismail Ahmadi; Knjige 6. Ruzhdi Lata; Knjige 7. Isa Memishi; Knjige 8. Bahei Aliu.
Koliko je vrijedan prijevod i učenje Sahiha al-Buharija, dovoljno je naglasiti riječi poznatog bosanskog fakiha, Husein Gjozo: “RAZMISLITE, On kaže, da u svakom našem domu, pored prijevoda Kur'ana treba da stoji i prijevod Sahihu-l Buharija. To bi bila prava zahvalnost i prva pomoć”.

Mehdi policija
Priština, 30 JUN 1994