Žao mi je, Zbunio sam te sa svojim ljudima
Arapi, kada su priredili zabave u prilikama porodičnog veselja, dijelili su gostima komade mesa umotanog u hljeb.
Ako je domaćin primijetio da je broj gostiju veći od komada mesa ili se bojao da meso neće stići, umotao veknu hleba hlebom (pa mish) a ove je davao svojim najbližima i najdražima, za koga je znao da će čuvati njegovu tajnu, kako bi se sačuvalo meso za najudaljenije i strance.
Jednog dana Arapin je priredio gozbu i podijelio komade bezmesnog hljeba s bliskim rođacima i prijateljima, za koga je imao dobro mišljenje.
Počeli su jesti ono što im je dato, kao da jedu meso. kako god, nazvao je domaćin govoreći: “O Filan! Dao si mi hleb bez mesa.”
Ai i tha: “Žao mi je! Vaša osveta je na meni. Zbunio sam te sa svojim ljudima.”
Koliko su nas često ljudi prevarili, da smo mislili da su naši i da će čuvati našu tajnu i čast i mislili smo da će nam zaštititi leđa…
Pazite kome dijelite kruh bez mesa!!!
Pozajmljeno …