Jednu noć, odmah nakon povratka u Medinu, Prorok (s.a.v.) probudio se u ponoć i zamolio svog slugu Abdullaha da mu osedla njegovu devu. Zatim su izašli iz kuće i krenuli prema Džennetul Bakiju., gdje su bila muslimanska mezarja. Prorok (s.a.v.) tu se zaustavio i stao ispred mezara u kojima su ukopani muslimani i klanjao za njih dovu. Kasnije, Abdullah je ispričao: "Prorok (s.a.v.) rekao mi je da mu je naređeno da se moli za mrtve i da ću morati ići s njim“. Poslije Poslanika (s.a.v.) bilo oprošteno, obratio se Abdullahu i rekao: „Mogu birati između svih posjeda ovoga svijeta, dug život pa onda raj, ili sresti mog Gospodara i odmah ući u džennet." Abdullah ga je nagovorio da izabere bogat i dug život koji će prethoditi džennetu, ali Poslanik (s.a.v.) rekao mu da ju je već izabrao: bolje da sretne svoga Gospodara nego da ostane na ovome svijetu.Sutradan ujutro, Prorok (s.a.v.) probudio s užasnom glavoboljom, međutim, unatoč tome, nastavio je klanjati u džamiji. Iz riječi koje je potom uputio okupljenom narodu, shvatili su da mu je smrt blizu. Prorok (s.a.v.) pohvalio ga je najbolji prijatelj, Ebu Bekra, koja je počela plakati i svima je rekla da će se svi ponovno moći sresti na nebu. Zatim je dodao da, iako je bio siguran da će obožavati samo Allaha., bojao se da će možda biti privučeni užicima ovoga svijeta i da će se početi natjecati jedni s drugima za materijalnu korist, zaboravljajući tako duhovne vrijednosti.

Ubrzo nakon toga, Prorok (s.a.v.) zamolio da ga smjeste u Ajšinu sobu, jedna od njegovih žena. Kako dani prolaze, groznica mu je postajala sve gora i gora, da mu je jednog dana postalo toliko loše da nije bio u stanju ni u džamiju, koji se nalazio blizu mjesta gdje je živjela Aiša. Prorok (s.a.v.) rekao Aiši da kaže muslimanima da dozvole Ebu Bekru, njezin otac, da ih vodi uz molitvu, što ih je jako rastužilo, jer je to bilo prvi put da je neko drugi došao na mjesto Poslanika.

Kasnije, 12. dana Rebiul Evvela, 11. godine po Hidžri (8 LIPANJ, 623 e.r.), Prorok (s.a.v.) čuo neke glasove ljudi koji su molili. Teškom mukom je ustao i kroz vrata pogledao sve one muslimane koji su bili postrojeni u kolonama iza Ebu Bekra.; nasmiješio se s velikim zadovoljstvom. Ebu Bekr nakon što ga je vidio, napravio korak unazad kako bi Poslanik (s.a.v.) doći u svoju zemlju. Muslimani su bili vrlo sretni, jer su mislili da će ih ispisati za vrijeme namaza, kao što je činio prije, ali poslanik Muhammed (s.a.v.), koja je u tom trenutku zračila blistavom ljepotom, dao im znak da nastave sa svojima. Klanjao je sjedeći s desne strane Ebu Bekra, nakon toga se vratio unutra i naslonio glavu na Ajšino krilo. Toliko ga je boljelo, najglasnije je počela plakati moja kći Fatima. Zatim Poslanik (s.a.v.) ja tha:“Nakon današnjeg dana više neće biti boli za tvog oca; s njim
stvarno, smrt je blizu mene. Svi to moramo izdržati do Sudnjeg dana.” Lagati tako, Ajša se sjetila što je jednom rekla: "Allah nikada ne uzima Poslanika k sebi, a da mu ne da mogućnost izbora." Zatim je poslušala Poslanika (s.a.v.) razgovarajući. Njegove posljednje riječi bile su: “Jo, nego uzvišena zajednica dženneta«.

Tada Aiša reče u sebi: "Za ime Božje, nije nas izabrao!„Kada su ljudi u džamiji čuli da je Poslanik (s.a.v.) je umro, bili su ožalošćeni preko svake mjere. Umer nije mogao i nije htio vjerovati, zato je rekao da to nije istina. Zatim je izašao Ebu Bekr i obratio se ljudima smirenim glasom, rečeno: „Sva hvala pripada Allahu! narod, svako ko je obožavao Muhammeda, Muhamed je mrtav. Za, za onoga koji obožava Allaha, Allah živi i nikada ne umire." Zatim je pročitao ove stihove iz Kur'ana, koji su objavljeni nakon bitke na Uhudu:

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivo!

“Muhammed nije niko drugi do Poslanik. također prije njega poslani otac (koji su umrli ili ubijeni). A ako on umire ili se utapa, biste li se vratili (po vjeri ili po rat)? A tko god se okrene, on ne šteti Allahu ništa, ali će Allah zahvalnog Nikoga nagraditi umire bez volje i dozvole AllahuL On je zapis roka dodijeljen. A tko želi nagradu ovoga svijeta, njemu dati, a koji želi nagradu na onom svijetu, i on će dajmo mu, a zahvalni ćemo ih nagraditi. “

(Ali Imran: 144-145)

Nakon ovoga, ljudi su se zavjetovali na vjernost Ebu Bekru, koje je Poslanik (s.a.v.) ga je odabrao da predvodi ljude za vrijeme njihovih namaza.Ebu Bekr je to prihvatio i ono što je htio reći rekao je ovim riječima.:

“Pokoravajte se meni onoliko koliko sam ja bio pokoran Allahu i Njegovom Poslaniku. Ali ako budem nepokoran Allahu i Njegovom Poslaniku, onda te ništa ne prisiljava da me poslušaš. Ustanite za svoju molitvu, Bog te blagoslovio!počašćeni su dolaskom mjeseca u kojem čiste duše od grijeha

Ljudi su ustali i pitali: „Gdje će Poslanik biti sahranjen? (s.a.v.)?Ebu Bekr se sjetio onoga što mu je Poslanik rekao: "Nijedan Poslanik ne umire ako nije ukopan tamo gdje je i umro." I tako, Prorok (s.a.v.) je sahranjen u mezaru koji je otvoren na podu Ajšine sobe, u kući kod džamije. Mjesto je postalo poznato kao "Harem en-Nebevi", dok muslimani iz cijelog svijeta idu tamo da mole i blagoslivljaju i žele mir Poslaniku, Muhammedovom (s.a.v.).

„I sigurno ćete imati neprestanu nagradu! Doista, imamo visoku razinu morala!počašćeni su dolaskom mjeseca u kojem čiste duše od grijeha

(El Kalem: 3-4)

Prva žena Poslanika (s.a.v.) bila je to Hatidža, kći Huvejidova.Bila je poštena i bogata žena, koji se bavio trgovinom, koja prije udaje za Poslanika (s.a.v.), dvaput je ostala udovica. Tada je imao dvadeset i pet godina, dok joj je bilo četrdeset godina. Tijekom sljedećih dvadeset i pet godina, bila je jedina žena i majka njegove djece: Zeinebes, Rukijes, Umm Kulsum i Fatima. Imao je i dva sina, Kasim i Abdullah, koja je umrla u djetinjstvu. Nakon Hadijine smrti, Prorok (s.a.v.) oženio Sevdanu iz plemena Banu Amir. Njen otac je među prvima primio islam. Bila je udovica jednog od muslimanskih ashaba koji su se preselili u Abesiniju, ali koji je umro na povratku u Mekku. U to vrijeme bio je zaručen sa Aišom, kćerka Ebu Bekra As Siddika, pratilac Poslanika (s.a.v.). Kako je Aisha bila premlada za udaju, brak je odgođen za tri godine kasnije. Većina hadisa dolazi od Aiše.

Zatim Poslanik (s.a.v.) ženio se i drugim ženama. Jedna od njih bila je Hafsa, e bija e Umer ibn ul-Hattabit. Kada joj je muž umro nakon rana zadobijenih u bitci na Bedru, ostala je udovica. Bila je vrlo mlada kada je ostala udovica.Poslanik (s.a.v.) vjenčao ih je tri godine po Hidžri.Druga udovica, s kojim je Poslanik (s.a.v.) utorak, bila je i Zejnabja, Huzeimova kći. Njen muž je poginuo kao šehid u bitci na Bedru. Postala je poznata kao majka siromaha, zbog velikodušnosti i posebne brige koju je pokazivao prema siromasima.

Ummu Seleme ište bija e Ebu Umejjeh ibn el Mugire, jedan od vođa Kurejšija. Prvo se udala za Ebu Selemu i zajedno su se preselili u Abesiniju. Kad kasnije, nakon zadobijenih rana u Bici na Uhudu je umro, postala je jedna od Poslanikovih žena.Godinu dana nakon bitke na Hendeku, Prorok (s.a.v.) još jednom se borio protiv Banu al-Mustalika i porazio ih. Berrehu je došao s velikim plijenom u muslimanski tabor, kao kći vođe svoga naroda.Poslanik (s.a.v.) zaštitio od poniženja i oženio je, promijenio ime u Džuverije.

Zaynab bin Jahsh je bila kći Poslanikove tetke (s.a.v.), Abdulahova sestra. Prorok (s.a.v.) udao ju je za svog usvojenog sina, Zejd ibn Harishin, koji je bio oslobođeni zarobljenik. Pet godina nakon Hidžre su se razveli. Islam nije priznavao instituciju posvajanja, dakle Poslanik (s.a.v.) objavljen mu je ajet Kur'ana, u kojem mu je naređeno da se oženi Zejnebom.

Umm Habib, kći Ebu Sufjana, podržala islam i zajedno sa svojim prvim mužem preselila u Abesiniju, gdje je postao kršćanin. Kao rezultat ovoga, ovaj brak sa Ummu Habib je prekinut. Kasnije joj je muž umro. Prorok (s.a.v.) shvatio je njenu poteškoću i preko Nejhashia dogovorio brak s njom. Dala je svoj pristanak. Safiya je bila kći poglavara židovskog plemena Banu Nadir. Njen otac je bio jedan od Poslanikovih zakletih neprijatelja (s.a.v.). Kada je ovo pleme protjerano iz Medine, njen otac se nastanio u Hajberu. Nakon pada Hajbera, sedme godine po Hidžri, Safija u zu rob. Prihvatila je islam i Poslanika (s.a.v.) udala za njega. Maymune je bila kći Harith iz plemena Hawazin i šogorica Al Abbasa, amidža Poslanikov. Bila je udovica i živjela je u Mekki. Prorok (s.a.v.) udala za njega, kada je nakon dugogodišnjeg progonstva, zajedno sa svojim sljedbenicima ušao u Mekku.

Nakon sporazuma Hudejbije, Prorok (s.a.v.) osobnim pozivom pozvao je Siriju, Egipta i drugih zemalja da pristupe islamu. Usred ničega, poglavar egipatskih Kopta, poslao Poslaniku (s.a.v.) kao dar Mariji, koja je bila koptska djevojka. Ona je bila jedina žena nakon Hatidže, koja je rođena Poslaniku (s.a.v.) dječak po imenu Ibrahim, koji je umro u djetinjstvu.Zejneb se udala za Ebu al As Rabi'una, čija je majka bila Hatidžina sestra. Rukijje i Umm Kulsum vjenčali su Utbu i Utejbu, sinovi Ebu Lehebovi. Štoviše, dolaskom islama ti su brakovi raskinuti. Kasnije, Osman ibn Affani je krenuo sa mnom na Rukijjen, i nakon njezine smrti, sa svojom sestrom Ummu Kulthum.

Fatima se udala za Alija ibn Ebu Taliba, rođak Poslanika (s.a.v.) i rodila djecu Hasanu, Husejn i Zejneb.