Preskoči na sadržaj

JEDENJE MESA U NEISLAMSKIM ZEMLJAMA

Hvala Allahu, blagoslov i mir neka je na Poslanika (Sala Allahu alejhi ue sel-lem).

pitanje: Pročitao sam sva pitanja o sumnjivom mesu, ali nisam našao odgovor koji se slaže sa stvarnošću u kojoj živimo u Njemačkoj[1]. Ljudi ovdje se smatraju ehlul kitabima[2], ali životinje su pogođene[3] prije klanja. Ima tu i Turaka, Muslimani koji tvrde da je njihovo meso halal. Šejh ibn Usejmin (Allah mu se smilovao) kaže da nije dozvoljeno pitati o načinu klanja kod ehlul kitaba i muslimana. Pa je li kod nas dozvoljeno kupovati meso u njemačkim i turskim trgovinama?? Ili moramo znati da je meso halal, dok ova stvar ima mnogo poteškoća. Čitao sam u "Načelima fikha" od šejha As-Si'da (Allah mu se smilovao) da je bit u tijelu prestanak, kako je onda moguće napraviti jedinstvo između ovog mišljenja i mišljenja šejha Ibn Usejmina?

odgovor: Hvala pripada samo Allahu.

Prvi:

Moramo dokazati princip Fikha o odredbama zaklanih životinja, načelo koje kaže da je bit kod zaklanih životinja stop.

Kaže šejh AbdurRahman Es-Si'dij (Allah mu se smilovao): "Mishi, suština u njemu se zaustavlja, dok se ne utvrdi da jest Halal, dakle ako se u životinji sjedine dva uzroka, onaj koji to dopušta, dok je drugi koji ga čini zabranjenim (haram), prioritet se daje preventivnom cilju.”[4]

Ovo su spomenuli mnogi učenjaci prije šejha Es-Si'dija, kao što je Ibn Deqiq al-I'id u "Ihkam al-Ahkam" (2/286) i Ibn Tejmijje u "Medžmu'u el-fetava" (3/110).

Argument za to je hadis A'dija ibn Hatima (radijAllahu anhu), Prorok (Sala Allahu alejhi ue sel-lem) naučio je što mu smije, a što ne smije iz stvari koje lovi, kaže Poslanik (Sala Allahu alejhi ue sel-lem): „Kad pošalješ svog psa i spomeneš Allaha, tada pas uhvati plijen i udavi ga, zatim jesti (od ovog mesa). Ako pas pojede sam sebe, onda ne jedeš, jer se pas sredio, ako ima drugih pasa, u čijem oslobađanju nije spomenuto Allahovo ime, onda nešto ulove, onda nemoj jesti, jer ne znaš koji (PAS) utopilo ga je (životinja). Ako ustrijelite životinju i pronađete je nakon dan-dva i nema znakova drugog ustrijeljenja, zatim jesti, ali ako padne u vodu, oprati ha."[5]

Ibn Kajjim u svom komentaru na ovaj hadis kaže: "Budući da je suština u tijelu zaustavljanje, a mi sumnjamo postoji li popustljiv uzrok (od mesa) apo jo, tada meso ostaje u svojoj biti, zabranjeno."[6]

Ali došlo je do nas (Damir - svijest) u Šerijatu da nije uvjet podizanje uvjeta zaustavljanja životinje, da se ovo završi el-jekiin[7], ali dovoljno je biti sa edhKako odoljeti ovom kremastom desertusvi[8] ili davanjem prioriteta onome što je najvjerojatnije (u ovom slučaju, dopuštajući), ocjenjujući djelo, što je nadležni čovjek učinio[9], na temelju normalnog vanjskog stanja, bez davanja važnosti malo vjerojatnim stvarima, ali ako se izvrši dokaz klanja na šerijatski način el-jekiin (potpuna sigurnost), onda je to još bolje."

Ibn Deqiq al-I'id kaže: "Priča (Hadis Thealebete al-Hushenija o lovu) je rezultat rada sa galebutu edh-dhan[10], jer je mišljenje izvedeno iz najvećeg postotka mogućnosti superiorno (dominantan) na misao izvedenu iz suštine nečega."[11]

U ovom kontekstu, Bog te blagoslovio (radijAllahu anha) da su neki rekli Allahovom Poslaniku (Sala Allahu alejhi ue sel-lem): Doista neki ljudi[12] donose nam meso, ne znamo da li su spomenuli Allahovo ime (tijekom klanja) apo jo. Tha: „Spominješ Njegovo Ime, onda jedi." Tha (Aisha): Bili su to ljudi koji su prihvatili islam.

Ibn Hadžer kaže (Allah mu se smilovao): “Od ovoga imamo koristi od svega što se nalazi na muslimanskim tržištima, smatra se valjanim (religiozno), kao i ono što muslimanski seljaci kolju, jer općenito poznaju stvar spominjanja Allaha (tijekom klanja) a ovo je stav ibn AbdulBarra, koji kaže: U tome (u Hadisu) postoji argument da ono što musliman siječe, jelo, s obzirom na to da je spomenuto Allahovo Ime, jer se o muslimanu ne misli samo dobro, u svakom slučaju, dok se ne dokaže suprotno."[13]

Iz onoga što smo rekli, postaje jasno da nema kontradikcije u onome što su ova dva učenjaka rekla, In sha Allah, dakle, kada šejh es-Si'idij dokaže da je suština u mesu zaustav., nije namijenjeno, zabraniti svako meso za koje nismo 100% siguran da je valjano zaklan, ali to je dovoljno za dokaz legitimnog klanja galebutu edh-dhan.

Dok je Ibn Usejminov cilj (Allah mu se smilovao) svojom izjavom: Da posao obavlja onaj tko je kompetentan; d.m.th: Musliman je nadležan za zakonito klanje, ako kolje, onda se općenito ovo klanje smatra valjanim, dakle nema potrebe pitati o načinu klanja i da li je spominjao Allaha ili nije i tako dalje, jer nam je dovoljno njegovo opće stanje, jer učenjaci kažu da opći uvjet otklanja načelnu zabranu u različitim oblicima.

Isto se kaže i za sljedbenike Knjige.

Ibn Kajjim kaže: “Pomirili su se (učenjaci) da je dozvoljeno kupovati meso, ne pitajući za razlog dopuštenja, zadovoljivši se izjavom onoga koji ga je zaklao (životinja) i prodavači, čak i ako je koljač Židov ili kršćanin, ili grješnici, dovoljna nam je njegova izjava i ne pitamo ga za razloge koji ovo meso čine dozvoljenim."[14]

Upitan je šejh ibn Usejmin: "Kako ide opskrba smrznutim mesom koje nam dolazi iz inozemstva?", Više betona, Pileće meso?počašćeni su dolaskom mjeseca u kojem čiste duše od grijeha

Odgovoreno je: „Meso koje nam uvoze sljedbenici Knjige, a oni su Židovi i kršćani, bit u njima je da su dopuštene, kao i meso koje nam dolazi iz muslimanskih zemalja, bit u njima je da su dopuštene, iako ne znamo način njihovog klanja, da li je spomenuto Allahovo ime?, apo jo, jer rad onih koji su kompetentni da rade ovaj posao, smatra se valjanim i ispravnim općenito, dok se ne dokaže suprotno. Argument za ovaj princip je hadis Aiše (radijAllahu anha) koje su zabilježili Buharija i Muslim, kaže Aisha: “Neki su rekli Allahovom Poslaniku (Sala Allahu alejhi ue sel-lem): Doista neki ljudi[15] donose nam meso, ne znamo da li su spomenuli Allahovo ime (tijekom klanja) apo jo". Tha: „Spominješ Njegovo Ime, onda jedi." Tha (Aisha): Bili su to ljudi koji su tek primili islam.

U ovom hadisu imamo argument da ako je djelo učinjeno od strane onih koji su nadležni da ga učine, da ne bismo trebali pitati o valjanosti istog. Na temelju ovog načela; Meso koje uvoze sljedbenici Knjige, su halal, nismo dužni pitati o njima niti ih istraživati. Ali ako nam postane jasno da se ta mesa ne zakolju kako treba, onda ih ne jedemo, jer Allahov Poslanik (Sala Allahu alejhi ue sel-lem) reći: „Na ono što je izliveno (procurio) krv i Allahovo ime je spomenuto zbog toga, došao…”

Nije dobro da čovjek otežava vjeru i istražuje stvari koje nije dužan istraživati., ali u slučaju da mu nevaljanost postane jasna i da je siguran u nju, onda mora otići.

Ali ako sumnjate i imate dilemu, da li je valjano zaklano ili ne...

Imamo dva principa:

ja pari: Normalno stanje (Općenito);

ja dajem: pobožnost, dakle ako ostavim ovo meso iz bogobojaznosti, nema veze, ali čak i ako ga pojedu, nije važno." [16]

 

Drugo:

Ako imamo dokaze i znakove koji upućuju na to da klanje nije izvršeno vjerski valjano, i p.sh. biti u kršćanskoj zemlji u kojoj ima mnogo ateista, ili druge religije (osim kršćanstva i judaizma), ili da je općepoznato da klaonice ne kolju životinje, ali ih guše udarcima, ponekad ga zakoni čak čine obaveznim za klaonice, u tim je slučajevima oslabljen sudeći po vanjskom stanju (normale/valide) a da djelo izvrši netko tko je za to nadležan, jer normalna situacija u ovom slučaju, više ne vrijedi, jer to niječu znakovi koji aludiraju na njegovu suprotnost, čak i argumente koji o tome svjedoče. Pogotovo kada neke od tih zemalja ne dopuštaju religijsko klanje životinja u svojim klaonicama, možda čak i musliman koji to radi, krive neke od udruga za prava životinja.

dragi brate, ako ustanovite da znakovi koji aludiraju na vjersko/valjano klanje nisu učinjeni i priklonite se više pretpostavci da je meso neke zemlje, klaonica, ili mala mesnica, ne očekuje se vjerski, onda ne smijete kupiti ovo meso, niti ga ne konzumiraš.

Ali ako ti nije jasno i teško ti je spoznati stvarnost, nema veze, in sha Allah, da možete kupiti i jesti ovo meso.

U odluci Fikhskog sabora, između ostalog, stoji:

“Dopušteno je muslimanima koji su posjetioci neislamskih zemalja, ili oni koji ostaju na tim mjestima, da mogu jesti meso sljedbenika Knjige, vjerski dopuštenog mesa, kako bi se osiguralo da se meso ne pomiješa s nečim zabranjenim. Ali nije dopušteno ako se dokaže da ta životinja nije zaklana na vjerski valjan način."

 

Treći:

Aspekt zabrane i izbjegavanje jedenja mesa sljedbenika Knjige postaje još jači ako sumnjamo u način na koji je životinja zaklana i oni (koji ga je zaklao) odbijaju pokazati realnost ovakvog načina i ne dopuštaju islamskim organizacijama da prate rad klaonica, onda je u ovom slučaju pojačana sumnja u njihov rad, znajući što je prikazano o načinu rada u tim klaonicama.

U Enciklopediji fikha se kaže:

Ibn Džizi kaže: 'Ako sljedbenik Knjige ne bude prisutan prilikom klanja životinje, ako znamo da kolju životinje, konzumiramo od ovog mesa, ali ako znamo da dopuštaju smrt, kao što to čine kršćani iz Andalusa, ili sumnjamo u njega, mi to ne jedemo, znajući da su bili odsutni s klanja...'

Ibn Še'ban kaže: “Ne volim suho meso Rimljana i njihov sir, jer sadrže sirilo[17] mrtvih tijela.'

Al-Karafi kaže: Njegovo nesviđanje računa se kao zaustavljanje, jer je dokazano da su Rimljani jeli strvinu, gušili su životinje gušeći ih, ili ih tući dok ih ne uguše."[18]

Navedeno je i u ovoj Enciklopediji[19]: „Onaj kome je meso zaklano po vjerskim standardima pomiješano sa smrću, oboje je zabranjeno, zbog prisutnosti uzroka zaustavljanja, što je sumnja. Također ako musliman progoni životinju radi lova, onda on puca u nju i ona pada u vodu i on nije siguran (zbog njezine smrti), onda nemojte jesti iz njega, zbog sumnje u ono što dopušta. Također ako nađete zaklanu ovcu u mjestu gdje žive ljudi, čije je klanje dozvoljeno i dr, čije zaklane životinje nisu dopuštene, budući da postoji sumnja o osobi koja ga je ubila, onda ova ovca ne smije, osim ako je većina stanovnika zemlje među onima kojima je dopušteno jesti zaklanu životinju."

kaže Neveviu (Allah mu se smilovao): “Ako nađemo zaklanu ovcu, a ne znamo ko ju je zaklao, ako je u zemlji u kojoj žive stanovnici, čije zaklane životinje nisu dopuštene, poput vatrogasaca, onda ovo meso nije dopušteno, bez obzira na to, dominiraju li kao populacija, ili su pomiješani sa muslimanima, zbog sumnje u klanje (važeći) što meso čini dopuštenim (za potrošnju), dok je bit stop, ali u slučaju da ih nema (Zoroastrijanac), onda je dozvoljeno (to je halal).počašćeni su dolaskom mjeseca u kojem čiste duše od grijeha[20]

 

Četvrto:

Nakon svega ovoga, ako ti Allah omogući/olakša da neko od muslimana zakolje životinje, očito je to ono što bi trebao učiniti, pokušajte kupiti meso od muslimana, udaljavajući se od mesa drugih, jer je pobožnost u stvarima vjere hvale vrijedan posao, pogotovo kad ima mnogo nedoumica, budući da je Allahov Poslanik (Sala Allahu alejhi ue sel-lem) reći: “Dakle, ko se čuva sumnjivih stvari, čuvao je svoju vjeru i svoju čast.. Dok tko u njih padne, je zapao u haram."[21]

Kaže šejh Salih el-Feuzan:

„Što je ugodno (dobro) za muslimana, je odlazak od ovih tijela, jer su sumnjivi, dok Allahov Poslanik kaže: „Ostavi ono u što sumnjaš, za ono što nije dvojbeno", također kaže: “Dakle, ko se čuva sumnjivih stvari, čuvao je svoju vjeru i svoju čast.. Dok tko u njih padne, je zapao u haram."

muslimani u ovim zemljama, žive li tamo manjine, ili studenti, moraju sami pronaći rješenje za ovaj problem, surađujući u otvaranju posebnih klaonica za njih, ili sklopiti ugovore s postojećim klaonicama, kako bi vjerski klali životinje."[22]

 

Allah najbolje zna.

IslamQ&A

Prevedeno: Ali Ashani

 


[1] Sličnost stvarnosti okruga u kojem pitatelj živi s našom stvarnošću, u našim krajevima, natjerao nas da prevedemo ovu fetvu, koji ovu problematiku detaljno razrađuje, jer čak iu našim krajevima imamo ljude koji su sljedbenici Knjige i imamo muslimane koji tvrde da je meso koje kolju vjerski dozvoljeno. Sh.P.

[2] Sljedbenici Knjige, kršćanski ili židovski

[3] Udaraju se električnom strujom ili komadom metala koji ulazi u glavu životinje i dovodi do gubitka svijesti ili gušenja.. Sh.P.

[4] El-Kauaid el-Fikhijeh fq.29

[5] Buhari (5475) i muslimanski (1929)

[6] Ja sam el-Muvekiin (1/340)

[7] El-Džekin (sigurnost): u etimologiji tj. znanje i otklanjanje sumnje, dok u terminologiji učenjaka Usul al-Fiqha: Vjerovati da je nešto u određenom obliku vjerovati da ne može biti drugačije nego to, kompatibilan je sa stvarnošću i ne može se poreći. Sh.p.

[8] Edh-Dhan (nagađanje): u etimologiji se rabi kao sinonim sumnje, tj. neizvjesnost u odabiru jedne od suprotnih opcija, nesklonost niti jednoj opciji. Dok je u terminologiji Usul al-Fiqha, Al-Amidij to definirao ovim riječima: Edh-Dhan (nagađanje) to je naginjanje i davanje prioriteta jednoj od dvije moguće opcije ne definitivno. Sh.p.

[9] Musliman je nadležan za zakonito vjersko klanje. Sh.P.

[10] Naginjanje jednoj od najvjerojatnijih opcija. Sh.p.

[11]Ihkam el-Ahkam (2/286)

[12] U Malikovoj predaji: “Neki ljudi iz pustinje (beduin)…”

[13] Neka bude El-Bari (9/786)

[14] Ja sam el-Muekiin (2/181)

[15] U Malikovoj predaji: “Neki ljudi iz pustinje (beduin)…”

[16] Nurun ala ed-Derb (2/20)

[17] Kvasac dobiven namakanjem osušene janjeće kože u vodi, djeteta, ili malog teleta za piće koje se koristi za izradu sira. Sh.p.

[18] Enciklopedija fikha (26/199)

[19] (21/204)

[20] El-Medžmu'u (9/91)

[21] Buhari (52) i muslimanski (1599)

[22] El-Munteka min fatava al-Fuzan (4/226)

srijeda?

srijeda!

srijeda 0 / 5. srijeda: 0

srijeda! srijeda.

pobožni Abdulaziz - rob Svemogućeg Abdulhamida - rob Zahvalnih - pobožni Abdulaziz - rob Svemogućeg Abdulhamida - rob Zahvalnih