Zavjet (the-vesijetu), njegova pravila i odredbe u islamu (1)

Oporuka je vrlo star fenomen, poznato je od davnina. Oporuka je postojala i kod Grka, Rimljani, kineski, stari Egipćani itd.. Primijenjen je i na Arape u doba neznanja.

U nekim se razdobljima volja koristila u loše svrhe i za nepravdu. Kod Rimljana je glava obitelji imala pravo na, putem volje, učiniti sa svojim bogatstvom što želi, bez ikakvih uvjeta, ostaviti oporuku strancima i svojoj djeci oduzeti pravo nasljedstva. zatim, Kasnije, djeca su dobila pravo nasljeđivanja četvrtine imovine, pod uvjetom da su se dobro ponašali prema roditeljima. Arapima, u vrijeme neznanja, samo za hvalisanje i eksponiranje ostavili su oporuku strancima, dok ih je rodbina ostavila siromašne i uboge. međutim, Kasnije, Islam je poboljšao i regulirao sudbinu oporuke na pravedan i zaslužan način. U početku, i prije nego što je ozakonjeno pravo nasljeđivanja, tjerao je bogate ljude da sav svoj imetak ostave roditeljima i rodbini. Allah Uzvišeni kaže: „Kada se smrt približi bilo kome od vas, ako iza sebe ostavi bogatstvo, zavjet (vasijeti) za roditelje i rodbinu postali ste obaveza, ali kao. to je u redu. Za one koji su pobožni, ovo je zadatak koji traži da se ispuni". (El Bekare, 180)
Kasnije, sa objavom sure En-Nisa, detaljno, definirano je pravo nasljeđivanja i ozakonjena oporuka uvjetovana dvama bitnim uvjetima:
1. Da oporuka ne ostane nasljednicima. Muhamedi a.s. rekao je: “Uistinu je Allah svakome dao pravo (u nasljeđe), dakle nema oporuke za nasljednika". (Ebu Davud, Termidiu, Ibn Madže, Beyhekiu i imam Ahmadi).
2. Da oporuka nije veća od jedne trećine ostavine, jer je Muhammed, alejhis-selam, rekao Saadu ibn Ebi Vekasu: „Daj trećinu, iako je puno. Bolje je ostaviti svoje potomke bogate, nego ih ostaviti siromašnima, prositi od vrata do vrata". (Buhari i Muslim)(1)
Norme i odredbe Šerijata su te koje su na jasan i detaljan način obvezale i definirale sustav nasljeđivanja., te su jasno identificirali korisnike ovog sustava, bez uplitanja volje i želje ostavitelja ili njegovih potomaka. međutim, imajući u vidu da je ostavitelj vlasnik bogatstva koje je trudom stekao i sakupio, Mudrost Uzvišenog Allaha učinila je da se ova obaveza i ova odlučnost odnose na samo dvije trećine imetka, dok jedna trećina ostaje na raspolaganju oporučitelju da njome postupa na temelju svoje volje i želje. Da pokloni taj dio imovine kome hoće od onih koje ima u rodbini (razbaštinjen), Prijateljstva, PRIJATELJI, koji su siromašni itd.. Da nadoknadi sve propuste koje je napravio tokom svog života i zasluži nagradu Allaha dž.š., izdvajajući je za dobra djela, au interesu islama i muslimana općenito.. Oporuka u jednom pogledu nalikuje instituciji nasljeđivanja, iz razloga što njegova provedba nastupa tek nakon smrti ostavitelja. Oporuka je jedan od mehanizama koji zaokružuju i uređuju društveni poredak u islamu.

Mudrost volje

Kao i svako dobro djelo, oporuka također ima svoju vrijednost i važnost. Njime se postiže dobro i korist na ovom svijetu, a ostvaruje se i nagrada na onom svijetu. Veze s rodbinom održavaju se putem oporuke (razbaštinjen), siromasima se pomaže, zadovoljene su potrebe potrebitih, poteškoće slabih su uklonjene, itd.. Kroz volju čovjek ostvaruje dobra djela, što ranije nije imao prilike učiniti.

Značenje oporuke

Testament u etimološkom smislu riječi znači nalog (ovlaštenje) drugoga učiniti nešto za života ili nakon smrti (ostavitelja). Također, riječ oporuka znači i darivanje imovine drugome. u međuvremenu, u terminološkom smislu islama, riječ volja znači određenu količinu imovine, koji, dobrovoljno, postaje vlasništvo ostavitelja nakon smrti ostavitelja.(2) Oporuke mogu biti materijalno-konkretne stvari i nematerijalne stvari, koji se mogu koristiti.

Zakonodavstvo oporuke

Oporuka je ozakonjena različitim argumentima iz Kurana, obrezivanje, idžma i zdrav razum.

Argumenti iz Kurana

Allah Uzvišeni kaže (shih, El Bekare, 180). U početku je oporuka bila obveza koja se ostavlja roditeljima i rodbini. Zatim je ovaj ajet ukinut sa ajetima nasljedstva u suri Nisa, odnosno bila je zabranjena samo oporuka za nasljednike. Isto tako, Allah dž.š., kaže u suri Nisa: “(ovo pravo nasljedstva postaje) nakon što se oporuka izvrši (vasijeti) da je otišao i nakon što se dug ispere" (in-nisa, 11) i "nakon izvršenja oporuke koju ste odredili ili duga" (in-nisa,12)
Zadnja dva ajeta spominju nasljedstvo kao pravo koje se primjenjuje nakon izvršenja oporuke i nakon pranja duga. Pra, prvo se izvrši oporuka pa se potom dijeli nasljedstvo. Vrijedno je spomenuti da, iako se iza oporuke spominje dug, mora se okupati prije izvršenja oporuke. Aliu r.a. rekao je: "Stvarno si pročitao ovaj stih"(ovo pravo u nasljeđivanju postaje) nakon što se oporuka izvrši (vasijeti) da je otišao i nakon što se dug ispere", ali Muhammed a.s. procijenio da se dug mora isplatiti prije izvršenja oporuke". (Tirmizi)

Argumenti iz sunneta

Kur Muhamedi a.s. otišao u posjet Sa'du ibn Ebi Waqasu, koji je bio bolestan u Mekki, rekao je Muhammedu: „O Allahov Poslaniče, Imam veliko bogatstvo i samo jednu kćer, koja me nasljeđuje. Smijem li ih donirati? 23 bogatstva"? Profeti a.s. ja tha: "Jo". ponovno je upitala Sadie: "Što ako dam pola bogatstva"?! Profeti a.s. odgovori mu: "Jo". Sadi e pyeti: "Što ako dam samo 13."? Ovaj put Poslanik, alejhis-selam. odgovori mu: „Da dam trećinu, iako je puno. Bolje je ostaviti svoje potomke bogate, nego ih ostaviti siromašnima, prositi od vrata do vrata". (Buhari i Muslim) Isto tako i Muhammed, a.s. rekao je: “To nije pošteno prema muslimanu, koji ima što ostaviti u amanet, da provede više od dvije noći a da za njega ne napiše oporuku". (Buhari i Muslim)(3)

Ijmin argument

Svi muslimanski učenjaci su se složili da testament (vasijeti) dopušteno je i u ovom pitanju nema razlike.

Logički argument

Potreba ljudi koji, putem volje, povećati dobra djela i približiti se Allahu dž.š. Oporukom se omogućuje ostvarenje dobrih djela, koje do sada nisu učinjene.

Vrste oporuke

Prema islamskim učenjacima, oporuka može biti: Waajib (dužan), dopušteno (dozvoljeno), mustehab (Mekrem - velikodušan), makruh (omražena) haram (Muejid - pomagači).

Vadžib će (dužan)

Oporuka je vadžib u slučajevima kada ostavitelj ima obaveze prema drugima, i, p.sh., oporuka za pranje dugova u novčanim vrijednostima prema ljudima, koji nisu napisani ni u jednom dokumentu, kojim se dokazuje vlasništvo i vjerovnik. Isto tako, oporuka je vadžib kada osoba ima obaveze prema Allahu. P.sh., ako osoba nije ispunila svoje materijalne obaveze prema Uzvišenom Allahu, poput zekata, Hadždž ili bilo kakvo iskupljenje (kompenzacija za kršenje bilo koje obveze u islamskom šerijatu).(4) U takvim slučajevima oporučitelj ima obavezu ostaviti oporuku da se iz njegove imovine daje zekat, vršiti pokoru itd..
U takvim slučajevima potrebna je volja i, u slučaju neplaćanja, oporučitelj se smatra grešnikom. Treba spomenuti da, u slučaju da ostavitelj ima obaveze koje se odnose na prava prema ljudima i prava prema Allahu Uzvišenom, a oporuka ostavljena u vrijednosti jedne trećine njegove imovine nije dovoljna da isplati sve te obveze, tada se prednost daje otplati obveza vezanih uz ljudska prava. Ako je ostavitelj pristupio obavezi hadža i zekata, a oporuka koja vrijedi trećinu njegove imovine nije dovoljna za ispunjenje obje obveze, tada hadždž ima prednost nad zekatom, oba imaju prednost
na pokore.(5)

Testamenti mubah (dozvoljeno)

Mubah je oporuka koja ne prelazi jednu trećinu imovine. Licit (dozvoljeno) to je i oporuka bogatima, bili oni rođaci (razbaštinjen) ili daleki.

Mustehabov testament (Mekrem - velikodušan)

Ako netko posjeduje mnogo bogatstva, mustehab je oporučno ostaviti nešto od svog imetka. Treba znati da mustehab (Mekrem - velikodušan) to je oporuka koja je manja od jedne trećine ostavine, bez obzira jesu li nasljednici bogati ili siromašni. Mustehab (Mekrem - velikodušan) to je oporuka rodbini (razbaštinjen) i za potrebite. Također, mustehab je oporuka koja je posvećena dobrim djelima.

Odvratna oporuka (omražena)

Mekruh je volja ostavljena za ljude koji su grešnici. Također, Oporuka je mekruh ako ostavitelj ima malo imetka, a njegovi nasljednici su siromašni i siromašni.

Testamenti haram (Muejid - pomagači)

haram (Muejid - pomagači) je oporuka ostavljena za ostvarenje grijeha kao što su. ostaviti oporuku za kupnju ili proizvodnju alkoholnih pića, utapajući testament, ubojstvo itd.. Također, haram je i volja koja je ostavljena za realizaciju štetnih projekata, koji su usmjereni na uništenje morala i naopačenje društva uopće.
Zabranjeno (haram) je ostaviti oporuku nasljedniku, Muhamedi a.s. rekao je: "Nema oporuke za nasljednika". Također (haram) to je i oporuka koja je više od trećine imovine.(6)
Muhamedi a.s. rekao je: „Daj trećinu, iako je previše". Treba spomenuti da, ako je ostavljeno više od jedne trećine ostavine, a to dopuštaju nasljednici, onda je ta volja ispunjena. A ako ovo ne dopuste nasljednici, tada se oporuka vraća na granicu jedne trećine ostaviteljeve ostavine, što je više od trećine nije ostvareno. Također je vrijedno napomenuti da, oporuka za nasljednika može se izvršiti samo ako to dopuste ostali nasljednici. Zabranjeno (haram) to je i oporuka koja ima za cilj naštetiti nasljednicima. Allah Uzvišeni kaže: (shih: in-nisa, 12).

(Nastavak)

1) El-Fikh el-Islami i ediletuhu, prof dr. Vehbet Ez-zuhejli, v.10, f.7438-7439, bot.4.2002, Darul Fikr,Damishq.
2) Nakon nekog vremena, f.7440.
3) Navedeni hadis ne znači definiciju ostavljanja oporuke u roku od dvije noći. Svrha hadisa je da vas potakne da ostavite oporuku.
4) Bedaius-Sanaiu fi ertip esh-Sherai, Alaudin Abi Bakr bin Masoud al Kasani, v.10, f.472- 473, bot.1.1997, Darul Pole el Ilmijetu.
5) Kitabul Fikh alel medhahib el-erbeatu, Abdurrahman bin Muhammed el-Džeziri, f.796, bot.1.2001, Dar Ibn Hazem, Bejrut.
6) El-Fikh el-Islami i ediletuhu, prof dr. Vehbet Ez-zuhejli, v.10, f.7445.

gosp. Fitim Gashi