Priča o slijepom dječaku

Slijepi dječak sjedio je na stepenicama zgrade sa šeširom u ruci, dok je u njegovoj blizini držao pismo na kojem je pisao: „Ja sam slep, Molim vas za pomoć.” U šeširu je bilo samo nekoliko novčića...

Prvi je prošao jedan čovjek i primijetio dječaka. Izvadio je nekoliko novčića iz džepa i ostavio ih u dječakovom šeširu. Onda je uzeo pismo, okrenuo na suprotnu stranu, napisao nešto i ostavio da prolaznici vide riječi koje je napisao.
Ubrzo se kapela počela puniti. Mnogo je više ljudi bacilo novac u šešir slijepog dječaka. Tog popodneva, čovek koji je promenio dečakove reči, došao da vidim kako stvari idu. Dječak je prepoznao njegove korake i upitao ga:
"Jesi li ti taj koji je promijenio riječi u mom pismu jutros?"? Reci mi šta si napisao?”
“Napisao sam samo istinu", rekao je čovjek. „Napisao sam ono što si ti napisao, ali na drugačiji način. – Danas je divan dan, ali ja to ne mogu vidjeti.”

Mislite li da prvi stih i drugi stih govore o istoj stvari??

Takvo je rođenje Poslanika Isa a.s, oba sveta pisma su govorila ljudima da je dječak slijep. Za, prvo pisanje je samo ukazivalo da je dječak slijep, dok je drugi stih rekao ljudima da treba da budu sretni što nisu slijepi. „Idi i budi strpljiv sa svojim bogovima, treba li se čuditi zašto je drugo pisanje imalo više efekta?
Naš Gospod nam je dao vid i sluh, ali smo mu veoma malo zahvalni.